Pacijent

Opet su ga digli, brđani jedni proleti – promrmljao je Žak, pri svom ranojutarnjem pregledavanju dnevnog tiska – onako s plastičnom žličicom u gubcu.
Što je Žale, kaj te jebucka rano jutro ?
A znaš ti dobro – Kaj !
Ma za koliko ti je sad skočila rata ?
Ma za tama koliko nemam više. Ma to sve pederi – đubrad.
Pa dobro Žale, bit će bolje !
Hoće, kad jedna atomska bomba padne tamo, pa to sve sravna, budem im i svijeću čak zapalio, eto samo da ih nema.
A čuj do tada ti mogu samo dati donaciju – izvadim onako pet rapena i ponudim mu žućkasti novčić, pet po pet – eto rate.
Ajde ti priloži rađe za svijeću njima, to će biti bolje !
Naime Žak je jedan od onih koji su tada kao najpovoljniju priliku vidjeli kredit u Švicarcima. Danas trošim dosta čmarnih ubruščića, zbog driske koju imam kad slušam trenutne kvazi – analitičare, koji danas brbljaju kako je to bio loš potez, a tada su vjerojatno kao vrli financijski stručnjaci davali preporuke i prognozirali velike probleme za zaduživanje u Eurima. Još kada se pridoda da su se tada zaduživali po niskim kamatama, a kasnije usklađivali jer nije bilo dovoljno depozita za izdane kredite, vidi se da priča smrdi ko crknuta riba nakon tjedan dana izležavanja na suncu. No što je tu je – popljugalo se.
Nakon nekoliko dana ujutro, nisam mogao zaobići temu, pa sam pitao Žaka, koliko je platio da sjebe guvernera narodne banke CH, pa barem je malo pomoglo, pao je za koju lipu.
Ma nisam ja to, to ga je žena.
Da, da Žak, a ona slobodnija fotka, gdje s ponosom ističeš svoju keramiku s vidljivom erekcijom, koju si joj slao s napomenom „Ovo je tvoje, ako on ode“ – to se ne računa jel ?
Ma dobro, to sam zaboravio, ali ipak je ona zdimila lovu. A čuj Žale spremala se s tobom na Maldive, dok još nisu potonuli. A što bi joj falilo ? Njoj ništa, a tebi ? Malo si mi zbunjen, a dobro dobro ! Vjerojatno je zamišljao kako je to kad se njegovo mlađahno tijelo nađe u klinču s tetom od 55 godina.
Nego Žak, uskoro ću se vidjeti s veleposlanikom CH, želiš li da mu nešto poručim od tebe, jer znam da prema Švicarcima gajiš posebne osjećaje, od kada si dignuo kredu.
Ma isporuči mu slobodno penis u kenjaru i sodomiziraj ga dok Franak ne dođe na razinu na kojoj je bio kada sam digao kredit. I još ga koji puta stisni za jaja, da zapjeva – da te ne ubije monotonija, jer će potrajat…
Hvala, Žale – ali ipak ne bi ja to, to ćemo Dincu prepustit vidiš da on ipak svaki drugi dan dolazi s dolčevitom duginih boja, a ionako je izjavio da mu je Fešn guru najbolji modni kritičar…

Da, da ima dlaka i dlačica po svuda, od glave do pete, neki na jeziku, a neki čak i po tabanima. Ma kako li se zove ona bolest? E da, fakat: Vukodlaktitis.

Pošto je dio moje ekipe uvijek volio biti normalan i odrastati primjereno, isfurali smo, neki priručni bacač plamena. A jebi ga, gledaš onaj Running man, mlad si, zabriješ na Fireballa i briješ kako bi to bilo in kad bi to imao doma. A što sad, otići na kiosk i ubost bočicu INA plina za upaljače, koji još k tome jebeno smrdi kad ga raspršiš zrakom.

Što dalje ? Ajd probajmo nekako to zapalit da gori. Ok, štrc i wooosh (nije muško svršavanje u pitanju, nego samo Onomatopeja). Uf, to nije to, to leti ko ludo, pokušaj No. 2. Pa cijev neku, probat. Koju? Pa ono Flomasteru izvadiš utrobu i dobiješ cijev. A kako nataknut ? E pa imaš one kurčiće za punjenje tako da to onda staviš na jedan kraj i tu utakneš glavić plinske bočice, stisneš i kresneš šibicu. Ma da? Radi.

Radi, radi ako ne okreneš prema sebi i ne gledaš kako taj plamen gori i pri tom ne sjebeš jednu obrvu. A kaj sad, zgledam malo neproporcionalno, jedna obrva cijela, druge pol nema. Pa jesi kad čuo za žilet ? Dobro da obrijat ću i drugu do pola, valja nitko neće skužit. Ma ne svi su samo diskretno piljili i smješkali se, ali tek na pitanje: Pa kaj se kuži, svijest malo proradi.

Verzija 2.0, spornog plamenika je imala metalni završetak, tako da nije više bilo opasnosti, od topljenja kraja Flomastera, koji bi se obično tom prilikom zapalio i dane su upute, da nije zgodno promatrati kako to suklja. Ajmo na Party. Ma koji Jim Carrey i fora iz Glup i Gluplji, zapalit prdac s upaljačem. Još tada taj film nije bio ni u desetljetnom planu. Pa probao bi, jel to radi ? Pa ono, hoćeš na golo, jer preko hlača možda ne i funkcionira. Pa daj daj samo da se proba Jesi napunio ? Naravno, pali. UUUUUUUUUUU Gori guuuuzaaaaa, uuuuffff što to peče, odoše dlačice u pepeo.

E pa kad je tako, zalijevaj s vodom, gasi požar, a kasnije Becutan krema u simbiozi s Penaten puderom i biti će ok za tjedan dana…….

Čuo sam da je susjed Pero opet najebal, pošto je susjeda Matić odsvirala svoju poznatu sinfoniju kuhinjskim posuđem, uz tenor pičkaranje. Kaj je sad jadnik zgrešil da mi je znat. Čulo se nešto neartikulirano kao: „Majmune, kako sad to izgleda….“ Nisam previše naprezao bubnjiće, jer sam znao da ću informaciju sigurno dobiti od lokalne, sveznajuće, čistaljke, koja bu opet metlom dripljala po hodniku i ostavljala fleke od previše jeftinog deterđenta.
Dobro jutro, teta Anić, čul sam da je gđa. Matić opet zaboravila uzeti jutarnju dozu propisanih sedativa, pa me zanima, znate li možda o čemu se radi ?
A joooj, ma ovaj njezin je, zamislite, kupio krive knjige! Ne znam kako mu je to palo na pamet, ona ga je s pravom pošteno oprala. Kao i vi stubište, primjećujem, uz kešenje zubala.
Pa dobro, koje je trebao kupiti da bi bile prave ?
Ma znate, oni su vam kupili novi regal s policama, zbilja krasan, pa ga je ona poslala da kupi knjige, da ga popuni s knjigama. Dobro i ? Pa on je kupio, ali ono što se njemu sviđa, znate da je profesor, ali to ne paše ni po boji niti po veličini, sve različite – zamislite, u regal.
Ah da ona je pripadnica one elite novopečene (dva i pol razreda osnovne), koja kupi neku policu s potpisom nekog poznatog proizvođača, manje-više talijanski design od čistog, punog drva. Onda krenu u knjižaru, kupiti od oka 2-3 metra knjiga za policu, ovisno o dimenzijama. Pa da, knjige su tu baš zato, da skupljaju prašinu na polici, a ne da ih se pročita ili obogati vokabular. A presudno je da perfektno estetski stanu u police.
Uvijek sam se pital koga vraga dela s njom jer je razlika u obrazovanju drastična. Pa dobro situiran, cijenjen, ugledan, ona više šminkeraj ekipa i blebetanje o namještaju. Ali i to netko mora.
Dobro, suseda, razumijem – čovjek je valjda uzeo nešto što mu je interesantno, pa nije obraćao pažnju. Je da, ali ne paše u police, znate – primjećujem da su njih dvije ekipa.
Nego susjeda, kad smo već kod estetike, zašto susjedi ne sugerirate, da ode u radnju kod Štefa i naruči recimo lažne knjige. Kako to mislite ? Zar ima i toga – čudi se ko pura dreku. Pa da, dođete i izaberete dimenzije, to vam se inače koristi u dućanima namještaja, da se dočara izgled. Auuu, zavija ko vuk, nisam znala ! Eto predložite, mislim da vam dođe kuna po komadu, a izgleda ko pravo, jer se ne vidi da je iznutra stiropor, a izvana su vam korice. Možete birati boju i naslove, pa predložite da uzmu nešto pametno primjerice sad vam je vrlo popularna Indijska književnost, recimo predložite joj da tih dvadesetak knjiga uzme od Shive, te dvadeset dijelova Kama Sutra svezak 1 – 20, to mi se čini prikladno za nju, mislim da bi joj svakako dalo jednu plemenitašku notu, jer ipak su oni krema.
Susjed, pa reći ću joj, čula sam da onaj njen ide na put, pa neka ga iznenadi kada se vrati. Jao, pa to bi bilo izvrsno, mislim da će ga pravo iznenađenje, primjećujem sa zločestim osmijehom.
Prođe nekoliko tjedana, idem u dućan, već sam zaboravio na idiotarije, koje sam predložio dragoj susjedi, kad li trči netko po stepenicama i viče: Susjed, susjed, samo malo. U prvi čas sam progutao knedlu, sjećajući se svog podlog prijedloga. Stane pred mene i ozbiljno me pogleda – Susjed vi ste genije ! Znate kako je vaš prijedlog pomogao, ona zadovoljna, knjige moderne kao što te rekli ovog indijanca i to, ne može mi se nazahvaljivat na prijedlogu, a ja bila vidit, zbilja je krasno sve to stalo. Nego i on je radostan, svaki dan dovede pokojeg kolegu s fakulteta ne bi li pokazao prekrasan regal i beletristiku koja je isključiv odabir njegove supruge. Vidite kako svoju ženu cijeni, tako bi svak trebo !
Vjerojatno se s ovim fakinima naslađivao kakvu tuku ima doma, a ona s ponosom svojim šminkeraj prijateljicama pokazivala kako ima prekrasan regal i modernu kolekciju knjiga.
Pa dobro susjeda, baš mi je drago da su svi sretni i zadovoljni, stvarno volim pomoći u raznim situacijama. Ma hvala vama susjed, ako će biti još kakvih prijedloga, samo recite, ja svakom kažem kako da nešto napravi. A u to ne sumnjam, nasmijem se i odlazim s pozdravom, a nju ostavljam u radosnom pjevušenju i drljanju po štengama.

Danas me puklo na nostalgiju, valjda zbog vožnje u tramvaju, gdje su neke curice raspravljale o maturalcu i svim, ostalim slatkim događajima vezanima uz to. Malo je opet proradila bujica prisjećanja, na pet pametnjakovića, koji su se sjetili posjetiti jedan sportski događaj, koji se odvijao sutradan popodne. A gdje drugdje nego li u Firenzi. Odluka je pala navečer na čašici razgovora, pa smo se ubrzano pripremili za putovanje. Uglavnom, sjedneš u auto i voziš. Prvo smo se skupili, na kvatru, nas četvorica, a kasnije smo pokupili petog, koji nas je iznenadio s hrpom Bućnica. Uzeli smo si i Chivas Regal i tek onako, da se nađe, nekoliko konzervi pive. Još smo nabacili šteku Marlboro-a lights op.a. (nije reklama), dijeljenu na 4 pušaća. Sloveniju smo za čas prošli, koja slovi kao jedna mikroeuro državica tik do nas i došli na Taljansku granicu, gdje nas je Polizia pitala za putovnice, zelene karte i ostalo. Jedan se počeo smijati ko blesav, kad je vidio kako jedan od nas ima Taljansko prezime. Onako, doslovno, upro prstom u frenda, pa u putovnicu kao Strippy, sam što je još falilo URIKADUBRI, UBRIKADUBBRI BUAHAHHAHAHHA. Poslije nas je još i Guarda di finanzia, detaljno preispitala, imamo li kakvog alkohola za prijaviti, na što sam ja kazao da imamo i pokazao izvadio dvije konzerve Pive iz gepeka. Lik se, naravno, primio za glavu i počeo mahalu s rukama u stilu: Adje kao gubite se Loozeri, koji su tako pošteni, da čak i Pivu prijavljuju. Krenuli smo dalje po Italiji, gdje se već snalazim kao doma, jer sam se više puta vozio po njihovom Autoputu sunca od Sežane do Coma. Malo smo se zaustavili, napraviti predah, na nekoj benzinskoj te da udahnemo zraka i ispustimo višak tekućine iz mjehura. A svakako se trebalo i nešto baciti u kljun. Jah da, slatko, kompa koji ima onako malo pre desna uvjerenja snimil si je Duceov kipic. pa se divio kako to da ga prodaju ko suvenir. Poslje dućana izađemo vani, gdje sam prvi puta u životu vidio, Škoda autobus te zaključio da Čehinje prate najnoviju modu, kada je jedan komad istrčao u crvenoj trenirci i crnim lakiranim cipelicama. A slatko, malo smo se kesili i krenuli dalje. Dogovor je bio, da prednja dva moraju biti budni, pod svaku cijenu, dok ostala trojica hrću odozada. Jebi ga, nakon nekoliko stotina kilometara, suvozač je primijetio, kako se auto malo čudno ponaša i da nekako vrluda. Kada je pogleao vozača, ovaj je zadnjim snagama držao oči otvorenima: STANI, STANI, jebo te pas, zaspat češ, dreknuo je. Onda smo se zamijenili, pa sam se ja malo kurčio za upravljačem. To je već bilo negdje blizu Firenze. Krasno Vidim Firenza nešto uscita bla, bla i nasavim dalje kad li primijetim, da smo kao već promašili ulaz i došli na kraj grada, prekrasno. Onda smo malo prekršili, prometne propise i onako se, kao divljaci, okrenuli na autocesti te smo se vratili do prvog Uscita za Firenzu. Rekao ja njima: Ma jebite se, ja idem unutra. Stigli smo, sparkamo se, rastežemo kad li ulete njihovi drotovi i odmah nabace interview: tko smo, što smo, zakaj smo došli i kolko ćemo ostat. Sve to njima, jedan kolega lijepo, na materinjem, objasni na što su se oni čudili ko pura dreku, da uopće ima neki sportski događaj u F ????. Super, mi iz HR znamo, oni domaći ne. Popili smo si kavicu i nastavli haračenje po gradu. Kako je bilo jako sunčan dan, išao sam si uzet neke sunčane cvikeršajbe. Došli do tako do famozne rijeke Arno, prema kojoj je Sava pitka voda, a kao hvale se s njom. Tamo sam nekog Crnčugu pitao: Pošto cvikeri? Odgovori on, mrtav hladan 22000 L. U mamu ti, pa kaj ima i radio u Cvikerima, pitao sam se. Onda sam mu dao 2 x 10 KN to je kao 20000 tisuća L i 50 Slovenskih tolara to je kao 5000 L. A jebi ga, sucker je popušio, kaj ćeš, kad su tada kune bile, kao marke. S time da majmun čim je vidio broj 50 odmah se poveselio. Tako da sam na kraju dobio neke očale za 20,0000x? KN. Haračenje se nastavilo do neke tržnice, gdje su si dečki kupili neke dresove od Fjorentine i Milana. Poslije toga došli do nekih štengi, gdje je frend zabrijao da se hoće slikat s kineskinjama, pa je davio dvije u raznim pozama op.a. Prolazi tako vrijeme i nekaj se mora ujest, jer smo bučnicu spizdili do pola Slovenije. Došli smo u neki dučkas, gdje nas niko ne jebe ni pol posto, iako smo bili prvi u redu. Bilo je to prije IperCoopova i ostalih kulturnih veletrgovačkih lanaca. Nismo, naravno imali onaj papirček s brojem, pa je bilo: E pa jebite se Balkanci. Na kraju smo skužili zakaj nas ignoriraju pa smo kulturno zamolili neke nareske pecivo, par Stella 0,66. E to je već standard, a ne 0.5., a naravno nekoliko Stella i dvije litre mljeka popalili. Na mlijeko je jedan zabrijao, tek tako, pa smo mu udovoljili. Kada smo se nahranili, zamotali smo auto u HR zastavu i furali se po Firenzi, prekršivši sve propise koje smo mogli znači: Suprotan smjer, jednosmjerna ulica, glasna truba itd.. Ma ne kužim te njihove znakove po zgradama malo su drugačiji. Na kraju smo ipak došli do mjesta sportskog događaja gdje su Taljanski pederi pokupovali sve karte, jer su mislili da će oni dobili lovorov vijenac. Tako da nismo imali karte. A ništa, šverc, komerc dvoje su uletili a mene je skužio, mamu mu jebem, samo ne znam kako? Bio sam komplet omotan u neku crven bijeli plavi zastavu, sa nekim kockicama u sredini. Veli meni karabinjer: Skači preko žice. Kažem ja njemu: Ma to mi je visoko, onda su dotrčala još dva s pendrecima, tako da sam se ipak prebacio preko bodlji, bez većih problema. Pošto je rulja popizdila zbog karata, počeli smo ih gađati staklenim flašama. Na što su oni navukli kacige i pozvali pojačanje. A u kurac, kada su se zaletili, opća bežanija, tukli su sve živo muško, žensko, djecu, baš sve. Slučajno sam vidio kak su jednu curu opizdili s penrekom da su mi sve suze došle na oči, da je sam strgao bi mu obje ruke, ovako se ne možeš se kurčit kad ih ima sto. Trčim ja kad li topot 5 konja, skuliram se usporim, korak i kao ono pogledam ih: koji kurac oćete? U zadnji čas sam uspio nekako strpat zastavu u njedra. Drugog kompića je spasio kupljeni dres od Fjorentine tako da smo dobro prošli i nitko nije stradao. Nekako smo došli s druge strane objekta gdje me frend, koji se ušuljao skužio i krenuo prema žici. Ali su ga pet karabinjera zaustavila, a on kao pa idem do buraza, tako da smo se pozdravili te rekli da smo svi ok , pa bumo mi vani. Poslije sam malo dekorirao aute s taljanskim registracijama iz inata, ispuštao gume i stavljao boce od Pive pod gume. Nakon toga smo se svi skupa našli i krenuli nazad u ZG. Uh da super, izađemo iz Firenze i vozimo se oko 2-3 vure kad frend veli jebo te evo nas opet u Firenzi ??? Pukne kompić, koji je trebao biti na busu u 9 ujutro. Stani, Satni! Stanemo i izađemo van stavi on kartu Italije i veli sad mi pokaži di si i to PRSTOM MI POKAŽI, a ovaj će onak kružno evo tu negdje. Izađe drugi kompa veli: E ja ću zapalit. Kad je ovaj popizdio: Ma ulazi unutra i ja ću vozit jebem vas smotane. Tako nas je fural par sati. Zbudim se ja vidim nekaj mi je čudo. Pa di ti ideš ? Pa evo sad smo još malo u Goriziji ! E pa jebem te u glavu to je samo pedeset kilometara putovanja više, kažem ja njemu. Trebao si prema Trstu ići. Ja onako strgan uzmem volan i nagazim na gasčinu, a samo sam jedva dočekao, prvu pumpu u Sloveniji. Skoro sam zaspao, oči krvavice. Izletim van pita ovaj kao: Ma di ćeš sad ? Ajd čekajte samo tu. Uzeo sam si tri Bulla i fakat me zdiglo, tako da je auto letio kao zver. Na kraju je ipak, na opće zadovoljstvo, kompa stigao na bus. A mi ostali kud koji mili moji. Dvojica s podočnjacima na posao, a drugi kompa i ja spat.....

Kao i obično, sve je počelo jednostavnim nevinim dekoriranjem sobe, jer valjda boli ih to što su u istom ambijentu mjesec dana. Tako su se moji dragi kolege odlučili malo uredit svoje radno mjesto te onako usput počupat žice iz zida. Ma mislim sramota, što će nam žice, jer u ostalom kom to treba i čemu to služi. Da stvar bude interesantnija pametnjakovići su, u naletu inspiracije, to samoinicijativno spojili nazad. Hmm da rupa je rupa, svejedno kakav je signal s druge strane. Mrežni kablić, telefonski/fax ma to je sve isto. Mislim, bez veze je zamarati se s time, kamo koji ide. Na kraju, kada im ipak ništa nije radilo, bili su osuđeni na pomoć. Dolazim ja onako i bacam pogled na predivan prizor. Fax uštekan u ulaz od mreže, telefonska žica uštekana 10/100 5 Portni Microswitch, jer još nismo naučili, da mali pimpek ide u malu rupu, a dok veliki u veliku. Bilo je zanimljivo primijetiti kako Microswitch, zajedno s Wirelesom, priča sam sa sobom, jer ga je Prof.dr.sc. uspio, naravno, loopati. Sreća je bila da je ipak pogodio telefonsku liniju, jer da ga je tako zblesiranog uštekao u mrežu, jedino po čemu bi dalje surfao, bila bi kožica na njegovom pimpeku, u intimi muškog WC-a. Ja sam ih, naravno, počastio s nekoliko epiteta, pa su me malo blijedo pogledali. Na kraju je sve ostalo na onom starom, dobrom, već poznatom običaju: Nećemo više nikad sami, zvat ćemo ! Ja sam se samo osmjehnuo, misleći pri tom: Da, naravno do druge prilike, pošto su mi jednom uspjeli samo iščupat cijelu utičnicu iz zida.

Hmm, ako ćemo po onoj Einsteinovoj, takvo nešto ne postoji. Međutim, kako ipak stavljeni u nekakve okvire, želimo raditi usporedbu u odnosu na nešto, dobro je definirati određenu mjeru, kako bi sve u odnosu na osnovu bilo mjerljivo. Tako uz litricu dvije pive "intelektualna elita" raspravljala o uvođenju tako zvane mjere za glupost. Dakle, se sjećate kada je Adi gurao čavao u šteker za okladu hoće li znati na eci peci pec; u kojoj je rupi Faza. Pa čuj znam da je jednom pogodio od prve, pa mu nije bilo svejedno. Aaa, ono kada se zaletavao na biciklu kroz visoku travu, pa pogodio u bačvu ? U jeee, takav salto nije bio viđen niti u BMX banditima. E, a kad je srušio ploču, pa dok je odgovarao matiku, jednom rukom pridržavao, a drugom pokušavao odgovoriti na pitanje.. Možda znate i ono kad je bio s onom malom, pa je rekao da ima neravne fuge na pločicama u kupaoni. Heh taj isto svašta primjeti. A kaj ćete, dečko je takav - al što ako se postavi primjerice da prosječno inteligentna osoba ima - 125 Adija, to bi nam bila neka mjera za glupost, kaj ne ? Da zbilja, već trabunjajući zaključi skupina. Danas se recimo kada netko, kako moderna mladež kaže, baca bureke ili krafne, te što intenzitet postaje jači, ekipica mu mjeri -110 -90 -80 HEEEEYYYY - 60 nemoj da te upozoravam - 60 !!!! itd... Mislim uopće ne znam koj kurac svi misle samo na žderilo, iako kada se bolje razmisli: Pa najveća ljudska ljubav je ona prema jelu. Ne kaže se uzalud da ljubav ide preko želuca...

Sutra ne postoji, mi ga stvaramo i možemo ga promijeniti...

Kažu neki, život je samo prethodno zamišljena slika, dok je sutra iluzija koju stvaramo svjesno sada. Svjesno postoji samo i isključivo sada. Ideš uvijek tamo, kamo si prethodno zamislio, slikovito u sebi.

Zašto neki imaju, a neki se boje imati ili ne vjeruju da imaju?

Prema zakonu privlačenja, čovjek privlači samo ono čega se boji ili što iskreno želi. Dobio si, a da nisi niti tražio. Znači da imaš jasan cilj, što želiš imati ili iskusiti. Kažu da je istinski izvor, napravio čovjeka na svoju sliku. Što bi značilo, da je čovjek dio istog, dio svih. Dio svijesti, koju želi ili ne želi proširiti. Kažu, vrijeme ne postoji. Zamislio ga je čovjek. Da je neprirodno dokaz je da postoji „ljetno i zimsko“, odnosno da ga stalno podešavamo. Zahvalnost uvijek otvara nova vrata, dok se davanje višestruko vraća. Onaj koji vjeruje u nešto, za njega to i postoji. Ništa ne postoji, što ranije nije zamišljeno kao nečija slika. Ono što zaboraviš, nestaje. Svaki uzrok ima posljedicu, prvi je zakon prirode, znanstveno dokazan. Ono što imaš sada, posljedica je onoga što si zamislio ili čega si se bojao ranije. Patnja je samo pogreška u razmišljanju. Treba joj naći pravi uzrok prihvatiti ju, promotriti i iz nje naučiti: "Što te ne ubije, ojača te". Kvantni fizičari kažu, da je sve građeno od energije, dok je Ed Leedskalnin kazao, dvije individualne magnetske energije. Isti onaj Ed, koji je otkrio tajnu gradnje piramida i da zvuk čini čuda. Kažu moli izvor, a izvor kaže: "Pomogni si sam i ja ću ti pomoći". Ego nisi ti, ti si biće, koje je gospodar fizičkog, iluzornog svijeta, a ne njegov rob.

Bit Zakona privlačenja, za bogatstvo, kaže: Ti si sukreator svijeta, arhitekt. Što zaželiš, materijalizira se. Zaželi, vjeruj da imaš i imat ćeš. Imaj jasne ciljeve, odnosno jasan u onome, što želiš imati ili biti. Jasan možeš biti, ako si smiren. Budi svjestan da imaš, a ne da posjeduješ bilo što. Jer sve je moguće imati. Ako si bogat iznutra, biti ćeš i izvana. Dobit ćeš sve u fizičkom svijetu, što želiš, ali ne i što hoćeš. Lijepo biti zahvalan, na onome što želiš, jer to znači da već imaš, a nisi niti tražio. Jer sve već postoji, samo to još nisi iskusio. Ne opiri se situaciji, jer čemu se opireš ostaje. Nego zamisli što želiš i dobiti ćeš. Daj drugima znanje i dobit ćeš od drugih znanje...

Ja sam bogat, ja sam bogatstvo, ja sam radost ref. knjiga: David Cameron: "Happy pocket full of money..."

Aj baš onako, kenjavo, kao i vrijeme plutaram bez cilja.
Još ne mogu izbaciti iz misli tu babicu, ljepote Carle del Ponte, koja se na svom skuteru telila ispred mene.
U biti ni ne znam ko joj je dao vozačku jer je u zavoj ulijetala jedno pet minuta.
I skoro se rastepla po rinzolu.
Mogu si mislit skeča kad je došla kupovat kacig bilo je nekako: Jel to za unuka ???
Bem ti šoka, kad sam videl kak se kotura.
Jebiga napravila je takvu gužvanciju, a ovi iza mene su se po dobroj staro-hrvatskoj, vozačkoj kulturi svi nasjeli na trubu, ne imajući u vidu kakve ja tek probleme imam, jer je nemreš niti zaobići, dok vrluda ko da ima u sebi podosta promila alkohola.
Rekoh - sad bum si nabavil display, da mogu ovu kulturu iza sebe upozoriti na situaciju, koje nisu svijesni. Recimo: Baba na skuteru..

No dobro, ionako nemreš sve promijeniti i da hoćeš.

I sad jedan Inženjerski:

Došao Mujo prve bračne noći Fati: Vidi što imam za tebe !
Fata će na to: Ali bolan, malan ti je !
Doskoči Mujo: Ali je tehničar !
Na to će Fata: Ma može biti i diplomirani inženjer, još uvijek ti je malan !

Zabranjeno pušenje u zatvorenim prostorijama. Ovisno što se smatra pušenjem...

Opet zadihan stvaram maglicu po prometalu. I dok kroz zube progovaram: Ma jebem ti kondiciju, klinjo mi se kesi - onako, kurvinski. Ma vidjet ću tebe za koju godinu, hoćeš li moći potrčati kad ti se žuri. Pedesetak metara i više full sprint. Da, da nekad sam imao neke medalje sa 60 m, ali jebi ga, stari se. Zalijepio sam se za staklo kao zakucan, pa nisam mogao ni procijentit, moguće interesantne prizore. A nekako mi je bilo i neugodno smješkati se obliven znojem.

No da, govorili su mi: za ženama i tramvajima se ne trči. Ali ja sam jednostavno neposlušna bitanga, tako da se uzdam u onu: Imaš dva uha...

Dalje baciš kunu, onim koji odmah izjutra idu na radno mjesto, zarađujući svakojakim: Bog ti pomogao, mudrim izrekama; odjevenim u svakojake odreske od odjeće. Vjerojatno pronađenim, svakodnevnim kopanjem po kontejnerima. Prekrasna košulja dizajna tapete, jednostavno je zahtjevala koju lipu više.

Odmah sam se posvađao s tetom u kantini, jer mi je umjesto ishlapljele Jamnice mogla barem dati slamčicu da si sam napravim mjehuriće.

Ma dobro, proći će i ta južina, pa će se i raspoloženje popraviti.

Još se samo pitam: Koja je životinja sada na redu ?

Imali smo kravu, ptice, svinje.

Možda je sad na redu "Riblje sljepilo".

Jeah right!

Fast go to your nearest shop, to buy some food, water and supply before this "thing" gets you. Always a picture when panic come to the people. It seems like that idiot, who bunkered his house, and bought a hundreds of nuclear masks to be prepared for the terrorist attack, in the middle of nowhere. Who would like to attack such imbecil?

I could be that you get a little tail and ears. Also your skin could got pink color.

Your voice reproduction is going to be something like: ROKT, ROKT.

But if you drink anti-dot you won t be able to enjoy that pleasure mentioned above.

It could be a nice experience to try how to be an animal.

Also true that pork s are a intelligent animals. So that could be, for someones, a life time opportunity.